Roman VITEZ nastajao je kroz sedamnaest godina, prožet osobnim iskustvima, stvarnim događajima i pričama koje su ostavile trag. Svako poglavlje nosi dio unutarnjeg svijeta autora, ali ono što ovu priču izdvaja nije vrijeme njezina nastanka – već ono što ostavlja iza sebe.

U središtu romana nalazi se Elian, čovjek koji ne pripada nijednom vremenu. Kroz stoljeća, od srednjovjekovne Europe do modernog doba, njegov put vodi kroz vječna prijateljstva, ratove, tajne redove, skrivene zapise i svjetove koji postoje na granici stvarnosti i nisu zapisana u kartama. No, dok se oko njega izmjenjuju kraljevi, religije i carstva, jedno ostaje nepromijenjeno – potraga za nečim što je davno izgubio. „POGLED HILJADU SVIJETOVA“. Potraga za ljubavlju, potraga za njom, koju ne prestaje tražiti kroz vrijeme… i gubiti.

VITEZ briše granicu između fikcije i stvarnosti. Povijesni događaji, stvarne ličnosti i zaboravljeni zapisi isprepliću se s pričom koja postavlja pitanje: postoje li doista oni koji ne pripadaju vremenu? Putnici, čuvari, svjedoci – ljudi koji ne ostavljaju tragove u povijesti, ali oblikuju njezin tok iz sjene?

Ovo nije klasičan povijesni roman. To je priča o ljubavi koja nadživljava vrijeme, o zavjetu koji postaje teret i o čovjeku koji kroz beskrajno trajanje pokušava pronaći smisao vlastitog postojanja. Misteriji templara, simboli prošlih civilizacija i skrivene sile svijeta nisu cilj – već kulisa jedne dublje, intimne borbe.

Roman je strukturiran kao niz povezanih cjelina koje otkrivaju slojeve Elianova identiteta, ali i pitanje koje se provlači kroz cijelu priču: je li čovjek zaista živ dok ga netko čeka – ili umire onog trenutka kada ga svi zaborave?

VITEZ je roman za čitatelje koji traže više od priče – za one koji žele osjetiti težinu vremena, tišinu između riječi i pogled koji nosi sjećanja na više od jednog života.

Svatko je barem jednom susreo pogled koji ne može objasniti.

Pogled koji ne može zadržati… ali ni zaboraviti.

I možda je upravo u tom pogledu skriven razlog zašto neki ljudi nikada ne prestanu tražiti.

Bila je tamo. U bijelom. Bosonoga, na rubu pijeska. Kosa smeđa, duga, razigrana vjetrom. Oči…, oči boje smaragda – ali ne obični smaragdi. Kao da su u njima bila mora koja nikad nisu dotaknuta kartama. I nešto u tom pogledu… Nešto me slomilo. I sastavilo u istom dahu.

To je bio pogled hiljadu svjetova.

Pogled koji nosi sjećanja na sve živote – i obećanje da nijedan neće biti potpun bez nje.

“— dio iz romana VITEZ

A.A.”